Arhiva

Archive for the ‘nejasno’ Category

Dobar gazda iz Centra Kovačić

10 rujna, 2013 Komentiraj

Stavljam danas neke nove cijene s popustom na net i ošine me, skoro sruši, datum. Već je deveti mjesec! Sredina skoro!

Od toliko stvari koje sam planirao staviti na ovaj blog, vidim da sam preskočio objavu finalne vijesti vezano uz sudski proces u kojem me tvrtka Centar Kovačić tužila za klevetu – jer sam na ovom mjestu objavio da su mi dužni neke novce za odrađenu uslugu razvoja programskog sustava koji na kraju nikad nije zaživio. Sve neke kratke najave i planovi – veći dio realiziran, manji dio još ne. Naplata uredna, neplatiša nema. Treba polako zaključivati godinu (kad već vrijeme tako leti), planirati troškove i naći način kako obrtnički posao uz nesamostalni rad bar malo napraviti profitabilnim. Kad pomislim koliko novca ode na doprinose (od onih HOK-u, o čemu po novinama svašta čitam i zgražam se – uglavnom stvari koje odavno tvrdim, ali koje ljudi i obrtnici valjda nisu osjećali sve dok ih nije stisla kriza, preko mirovinskog, zdravstvenog – a staž obrtnika mi se naravno ne računa itd.), porez, prireze… Koliko ima smisla sve skupa? Osim onog osnovnog veselja kad netko prepozna (vidi kod drugih, čuje) moj softver kao pravo rješenje za svoje potrebe, pa onog drugog vala veselja kad se to i naplati… ostaje samo pozitivan osjećaj zbog zadovoljstva korisnika. Imam kupce i korisnike softvera koji rade godinama i uopće se ne javljaju – onda, odjednom, kad ih već i zaboravim (a isto tako, negdje i zametnem zadnju verziju programa) evo ih sa nekom željom za nadogradnjom. To je super – godinama koriste bez da se jave (sumnjičava, kakav sam u zadnje vrijeme, uvijek pomišljam “ah, vjerojatno više ni ne koriste” – ali, srećom, stvarnost me razuvjeri).

Uglavnom, opet sam predaleko odskočio od naslova i teme.

Podsjećam – sudski proces je započet tamo negdje u prvom kvartalu, bilo je par ročišta… Sad iz prve ruke imam i spoznaje (ili je samo takav dojam) o besmislenom trošenju vremena sudaca, odvjetnika, okrivljenika, tužitelja… Na prvo ročište dođem pripremljen, podijelim kopije materijala svima (e-mail komunikacija, prihvaćena ponuda, predračun poslan prije naplate, potvrda da je sve ok i onda bum… ništa od naplate jer nisam priložio (računovodstvu?!) razvojnu dokumentaciju), ispričam svoje viđenje priče, ispričam istinu što se događalo… Gazda se ne slaže, iako nije sudjelovao u procesu razvoja… Na drugom ročištu dolazi svjedok, kolega iz Centra Kovačić koji zna o čemu se radilo i koji je sudjelovao u razvoju… Kao svjedok čeka ispred sudnice sat vremena i na kraju ga ni ne pozovu. A od mene traže da opet sve ispričam jer kao na prvoj raspravi nije ušlo u zapisnik?! Valjda je to neka standardna procedura, formalnosti na koje realni ljudi nisu naviknuti niti ih smatraju razumnim. I tako nakon drugog ročišta ostanem u nekom čudljivom stanju – što je novo? Jel to kopija prvog (bez gazde, sa svjedokom kojeg nisu ni saslušali)? Nova ideja tužiteljevog odvjetnika – haj’mo napraviti vještačenje softvera?! Pa dalje… hajmo pozvat nekog s FOI-a da vještači?! A ja pucam od smijeha – pa hajmo onda pozvat nekog s FER-a, pa nekog s FSB-a, pa možemo i nekog iz Splita… No, (problem očito nije jasan ni sucu ni odvjetniku) što će vještačit? Isporučeni softver koji je ionako vremenski limitiran i, srećom, blokiran zbog neplaćanja, ili možda moj izvorni kod?! Zašto da ja ikome ustupim izvorni kod ako za cijeli posao nije plaćena ni lipa? Zašto vještačenje ako nemamo nijedan dokaz o nezadovoljstvu kupca? Zašto kupac neplaćanje nije obrazložio nefunkcionalnošću softvera ili nečim sličnim?

Uglavnom, postalo je sasvim jasno da će se priča odužiti… Otići u smjerove koje bi bilo super doživjeti. Ali, tko za to ima vremena?! Zar moram svakih mjesec dana potrošiti par sati na sud i dozvoliti da mi sustav i dalje pada u očima?

Neki osobni razlozi su me naveli (sad možda malo i žalim) da jednostavno taj problematični tekst koji je toliko uvrijedio vlasnika/direktora tvrtke Centar Kovačić uklonim s bloga. To je bilo negdje u svibnju. Prije trećeg (mislim) ročišta. Ili bolje rečeno, tjedan ili koliko nakon drugog ročišta. Ne sjećam se više.

Neposredno pred sljedeće ročište, bez da me itko kontaktirao, tvrtka Centar Kovačić povlači tužbu. Tjedan-dva kasnije dolazi mi rješenje o ukidanju tužbe ili kak se već to formalno naziva (nemam sad tu kraj sebe, možda bi mogao skenirati pa stavit na net). Pa eto, ovaj post je na neki način zahvala dobrom gazdi iz Centra Kovačić što je povukao tužbu prije nego smo krenuli vještačiti neplaćeni softver, srećom nefunkcionalan zbog isteka svih rokova naplate. Doduše, ne znamo što bi bilo kad bi bilo, da li bi se sudac odlučio na nešto takvo itd.

No, iz cijele priče naučio sam nešto novo – borba za neko osnovno pravo (kao npr. pravo naplate odrađenog posla) moguća je jedino ako čovjek ima ili višak vremena (pa može bez problema provoditi vrijeme na sudu i uživati u tome) ili višak novca (pa može bez problema platiti odvjetnika da provodi vrijeme na sudu i “uživa” u tome).

Druga stvar koju sam naučio – nije lako biti niti sudac niti odvjetnik. Osim ako uspiješ isključiti razum, logiku, pa i osjećaje.

I treće, ili nulto… Koliko god čovjek uvjeren u istinitost tvrdnji koje iznosi (na webu, blogu na primjer) za njih mora snositi i neku odgovornost. To mi je logično. No, što uopće znači snositi odgovornost za iznošenje istine ako ta istina nekog drugog uvrijedi? Zar ta istina može biti mijenjanja? Napišem sad da je 3+7=10. Ali netko me optuži da nije! I kaj sad? Maknem tvrdnju jer nekom ne odgovara a ne dokaže da je 3+7=11 ili tak nešto? Ok, mogu poboljšati takvu tvrdnju i reći da vrijedi u dekadskom sustavu (možda netko radi oktalno pa mu je 3+7=12 ili heksadekadski pa mu je 3+7=A… ali…). (Primio sam od jednog gospodina čiju sam tvrtku, nakon detaljne provjere u Ministarstvu, HGK i drugdje, optužio za prodaju magle, neku vrstu prijetnje, spominjanje odvjetnika X, Y, Z… medijski eksponiranih, kao njegovih prijatelja itd.itd. Kad sam maknuo tu optužbu, opet zove i opet napada i traži da ja (?!) maknem upozorenje s HGK i drugih poslovnih portala?! Pa niti sam ja to upozorenje stavio, niti ništa… a činjenica je da je hrpa ljudi i institucija firmu provjerilo i dokazalo da radi upravo ono za što sam ga optužio… i da su samostalno, temeljem moje, ali i niza drugih prijava, te temeljem provjere, objavili te informacije.) Svašta. Valjda trebamo svi biti ovce za šišanje…

I tako, stavljam danas (hm, već je skoro sutra – ponoć!?) nove cijene na net i skužim kako brzo vrijeme leti a koliko stvari ostavljam i zaboravim. Btw, nove cijene za IB.TAHO su dostupne na http://tahograf.inter-biz.hr/cijene.htm 

Zanimljivo – kićenje tuđim perjem iliti korištenje tuđeg teksta na poslovnoj web stranici

21 veljače, 2012 1 komentar

Sasvim slučajno sam naišao na web stranice jedne tvrtke iz BiH koja nudi usluge obrade podataka o radnim aktivnostima vozača i softver za obradu podataka. Obzirom da smo razvili nekoliko proizvoda namijenjenih za tu svrhu (IB.TAHO kao kompletni sustav za rad s digitalnim i analognim tahografima, IB.ERS kao okljaštrenu verziju za evidenciju podataka s analognih tahografa i EVAK kao pomoćni program za izradu AETR potvrda (sastavni dio sustava IB.TAHO i IB.ERS)), katkad malo pretražujem konkurenciju i provjeravam dostupnost naših materijala prema ključnim riječima s ciljem optimizacije weba za tražilice (SEO).

I, naiđem tako na spomenute stranice i malo čitam i tekst mi izgleda poznat.. Ne samo poznat, nego postaje siguran da se radi o tekstu koji sam sam napisao – slika u nastavku, da sad još ne dajem link i ne reklamiram tvrtku koja je, po meni, nekorektno postupila. Ključni je dio teksta oko OFFICE rješenja za evidenciju podataka s tahografima.

Zanimljivo je kako navode da se radi o autorskom rješenju itd.

Uglavnom, usporedite tekst sa slike sa tekstom dostupnim na naslovnici našeg sustava IB.TAHO na adresi http://tahograf.inter-biz.hr. Identično! Moje riječi!

Jasno da ne mogu sad nekog krivit i tražit isprike i slično, ali uputio sam službeni e-mail da vidimo obrazloženje postupka. Obzirom da mi je interes naći partnere i u BiH, možda sve skupa dovede do neke suradnje – ako ne, zatražit ću uklanjanje spornog teksta.

Da li samo mene smetaju proizvođači koji muljaju (ne trgovci)? Primjer – OptiFree Express->Replenish, Kraš napolitanke…

30 siječnja, 2012 1 komentar

Nedavno sam, našavši u špajzi stari paket KRAŠevih napolitanki (standardne napolitanke, onaj veliki paket u vrećici) dokazao ono što od prvog dana tvrdim – Kraš je uveo novi dizajn ambalaže za napolitanke, pa tako i novi izgled vrećice za velike pakete, cijena je ostala ista ili neznatno viša – ALI, osim cijene koja je povećana, dogodilo se i SMANJENE KOLIČINE napolitanki, odnosno novi paketi su 800 gramski, dok je prije to bilo 1 kg (1000 grama). Dakle, 25% više napolitanki smo prije kupili u paketu koji je košta isto ili manje (posebice na akcijama po trgovačkim lancima).

Je li tu problem trgovca ili proizvođača, ne znam… Ali ove vizualne promjene, “unaprijeđenja” dizajna, a istodobno smanjenje količine robe svakako nije problem trgovaca već proizvođača! Nimalo pohvalno, tužno zapravo!

Danas naišao na slični problem – ovog puta, “srećom” se ne radi o hrvatskom proizvođaču nego o tvrtki ALCON LABORATORIES koja se među ostalim bavi proizvodnjom otopina za leće, jedan od brendova koji koristim je OPTIFREE.

Dosad sam koristio OPTIFREE Express, kvalitetnu otopinu koja mi je dugo držala, a cijena se za pakiranje od 355ml kretala 84-87kn, kako u kojoj ljekarni.

Danas trebao kupiti nove, no ispada da je predstavljen novi tip otopine, OPTIFREE RepleniSH.  Sve super, obećaju neke novotarije, ugodnije nošenje leća (ionako mi je ugodno i sa Express verzijom)… ali, cijena je viša. Konkretno u mojoj ljekarni 91.5 kn. Nekako to progutam, nek im bude… No, sad iznenađenje – imao obje flašice na stolu, jednu do druge i uspoređujem – oblik boce identičan, volumen također.

optifree express i replenish ista boca manje otopine

No, nova otopina (OPTIFREE RepleniSH) deklarira sadržaj kao 300ml otopine. A u staroj (isto pakiranje, isti volumen posude) je bilo 355ml otopine.

Dakle, opet ista stvar. Novi naziv, novi dizajn, identičan oblik/paket, viša cijena i manja količina robe.

Podlo… bar ja tako mislim. Al’ nije to ništa novo, kapitalizam i marketing.

Inače, nakon gotovo mjesec dana korištenja mogu reći da nisam osjetio nikakvu razliku ili poboljšanja u odnosu na Express… Čak štoviše, ima više dana kad je teže stavit leću i stavljanje djeluje iritirajuće (naravno, to nije nužno zbog nove otopine, ali obzirom da su leće nove, moguće da i to utječe…).

Visoki rast d.o.o., još jednom (dvaput u dva dana)

14 siječnja, 2012 1 komentar

Ova tvrtka, Visoki rast d.o.o. nikako da mi prestane stvarati “probleme”.

Nakon što su me jučer zivkali, kako sam opisao u prethodnom postu (jučer za certifikat obrtu), danas opet poziv. Ovog puta s broja 097 7238 077 i neki malo opakiji call centar agent – nikako da se otkači od mene, nakon što sam mu sasuo 10-tak rečenica s razlozima zašto ne želim da me više ikad kontaktiraju…

Zanimljivo da su mi danas čestitali što mi je tvrtka, Inter-biz d.o.o., dobila certifikat, temeljem njihovog “istraživanja”. Ne možeš objasnit da d.o.o. ne postoji, da je Inter-biz obrt, da su već zvali i da su već odbijeni.

Kad sam dotaknuo njihova “istraživanja” i pokušao dotičnom mladom gospodinu objasniti da nema načina da provedu korektno istraživanje (momak se zaletio u objašnjavaju, pa počeo nešto alla “tvrtka je provela istraživanje na Internetu, blogovima (?!?)… i temeljem tih podataka došla da zaključka da se dodijeli certifikat”) i da me zapravo sve više privlači ideja da pokušam nekim legalnim putem prijaviti tvrtku Visoki rast d.o.o. i “raskrinkati” njihov pristup, začudo nije odmah bilo “hvala, doviđenja”, nego se krenulo u neka nebulozna objašnjavanja…

Napokon, kad sam objasnio da mi je blesavo trošiti tolike rečenice i da me ne zanimaju, u pola završne rečenice sam prekinuo razgovor uz “hvala”, koji se odnosio na zahtjev da me maknu iz svojih pozivnih lista.

 

Obzirom da sam prethodni post “reklamirao” i na newsgrupi hr.misc.poduzetnistvo, s ciljem da možda nekom pomognemo da lakše odbije besmislenu i neisplativu ponude usluge koja je po meni ekvivalentna prodaji magle, moram spomenuti i neke navode koje su drugi forumaši dodali.

Naime, postoji i tvrtka Ludus Peritus d.o.o., u obje je vlasnik/direktor Rudi Kirar kojeg, koliko vidim pretragom na google-u dosta ljudi spominje u negativnom kontekstu ovakvog i sličnog agresivnog “marketinga” i prisilne naplate maglovitih usluga…

Vjerojatno takvi i slični lešinari već dulje operiraju i po Hrvatskoj, ali tek sam sad primijetio i baš mi pogodili živac. Pa molim da širite vijesti dalje kako bi se što manje ljudi upecalo!

 

%d blogeri kao ovaj: