Dobar gazda iz Centra Kovačić

Stavljam danas neke nove cijene s popustom na net i ošine me, skoro sruši, datum. Već je deveti mjesec! Sredina skoro!

Od toliko stvari koje sam planirao staviti na ovaj blog, vidim da sam preskočio objavu finalne vijesti vezano uz sudski proces u kojem me tvrtka Centar Kovačić tužila za klevetu – jer sam na ovom mjestu objavio da su mi dužni neke novce za odrađenu uslugu razvoja programskog sustava koji na kraju nikad nije zaživio. Sve neke kratke najave i planovi – veći dio realiziran, manji dio još ne. Naplata uredna, neplatiša nema. Treba polako zaključivati godinu (kad već vrijeme tako leti), planirati troškove i naći način kako obrtnički posao uz nesamostalni rad bar malo napraviti profitabilnim. Kad pomislim koliko novca ode na doprinose (od onih HOK-u, o čemu po novinama svašta čitam i zgražam se – uglavnom stvari koje odavno tvrdim, ali koje ljudi i obrtnici valjda nisu osjećali sve dok ih nije stisla kriza, preko mirovinskog, zdravstvenog – a staž obrtnika mi se naravno ne računa itd.), porez, prireze… Koliko ima smisla sve skupa? Osim onog osnovnog veselja kad netko prepozna (vidi kod drugih, čuje) moj softver kao pravo rješenje za svoje potrebe, pa onog drugog vala veselja kad se to i naplati… ostaje samo pozitivan osjećaj zbog zadovoljstva korisnika. Imam kupce i korisnike softvera koji rade godinama i uopće se ne javljaju – onda, odjednom, kad ih već i zaboravim (a isto tako, negdje i zametnem zadnju verziju programa) evo ih sa nekom željom za nadogradnjom. To je super – godinama koriste bez da se jave (sumnjičava, kakav sam u zadnje vrijeme, uvijek pomišljam “ah, vjerojatno više ni ne koriste” – ali, srećom, stvarnost me razuvjeri).

Uglavnom, opet sam predaleko odskočio od naslova i teme.

Podsjećam – sudski proces je započet tamo negdje u prvom kvartalu, bilo je par ročišta… Sad iz prve ruke imam i spoznaje (ili je samo takav dojam) o besmislenom trošenju vremena sudaca, odvjetnika, okrivljenika, tužitelja… Na prvo ročište dođem pripremljen, podijelim kopije materijala svima (e-mail komunikacija, prihvaćena ponuda, predračun poslan prije naplate, potvrda da je sve ok i onda bum… ništa od naplate jer nisam priložio (računovodstvu?!) razvojnu dokumentaciju), ispričam svoje viđenje priče, ispričam istinu što se događalo… Gazda se ne slaže, iako nije sudjelovao u procesu razvoja… Na drugom ročištu dolazi svjedok, kolega iz Centra Kovačić koji zna o čemu se radilo i koji je sudjelovao u razvoju… Kao svjedok čeka ispred sudnice sat vremena i na kraju ga ni ne pozovu. A od mene traže da opet sve ispričam jer kao na prvoj raspravi nije ušlo u zapisnik?! Valjda je to neka standardna procedura, formalnosti na koje realni ljudi nisu naviknuti niti ih smatraju razumnim. I tako nakon drugog ročišta ostanem u nekom čudljivom stanju – što je novo? Jel to kopija prvog (bez gazde, sa svjedokom kojeg nisu ni saslušali)? Nova ideja tužiteljevog odvjetnika – haj’mo napraviti vještačenje softvera?! Pa dalje… hajmo pozvat nekog s FOI-a da vještači?! A ja pucam od smijeha – pa hajmo onda pozvat nekog s FER-a, pa nekog s FSB-a, pa možemo i nekog iz Splita… No, (problem očito nije jasan ni sucu ni odvjetniku) što će vještačit? Isporučeni softver koji je ionako vremenski limitiran i, srećom, blokiran zbog neplaćanja, ili možda moj izvorni kod?! Zašto da ja ikome ustupim izvorni kod ako za cijeli posao nije plaćena ni lipa? Zašto vještačenje ako nemamo nijedan dokaz o nezadovoljstvu kupca? Zašto kupac neplaćanje nije obrazložio nefunkcionalnošću softvera ili nečim sličnim?

Uglavnom, postalo je sasvim jasno da će se priča odužiti… Otići u smjerove koje bi bilo super doživjeti. Ali, tko za to ima vremena?! Zar moram svakih mjesec dana potrošiti par sati na sud i dozvoliti da mi sustav i dalje pada u očima?

Neki osobni razlozi su me naveli (sad možda malo i žalim) da jednostavno taj problematični tekst koji je toliko uvrijedio vlasnika/direktora tvrtke Centar Kovačić uklonim s bloga. To je bilo negdje u svibnju. Prije trećeg (mislim) ročišta. Ili bolje rečeno, tjedan ili koliko nakon drugog ročišta. Ne sjećam se više.

Neposredno pred sljedeće ročište, bez da me itko kontaktirao, tvrtka Centar Kovačić povlači tužbu. Tjedan-dva kasnije dolazi mi rješenje o ukidanju tužbe ili kak se već to formalno naziva (nemam sad tu kraj sebe, možda bi mogao skenirati pa stavit na net). Pa eto, ovaj post je na neki način zahvala dobrom gazdi iz Centra Kovačić što je povukao tužbu prije nego smo krenuli vještačiti neplaćeni softver, srećom nefunkcionalan zbog isteka svih rokova naplate. Doduše, ne znamo što bi bilo kad bi bilo, da li bi se sudac odlučio na nešto takvo itd.

No, iz cijele priče naučio sam nešto novo – borba za neko osnovno pravo (kao npr. pravo naplate odrađenog posla) moguća je jedino ako čovjek ima ili višak vremena (pa može bez problema provoditi vrijeme na sudu i uživati u tome) ili višak novca (pa može bez problema platiti odvjetnika da provodi vrijeme na sudu i “uživa” u tome).

Druga stvar koju sam naučio – nije lako biti niti sudac niti odvjetnik. Osim ako uspiješ isključiti razum, logiku, pa i osjećaje.

I treće, ili nulto… Koliko god čovjek uvjeren u istinitost tvrdnji koje iznosi (na webu, blogu na primjer) za njih mora snositi i neku odgovornost. To mi je logično. No, što uopće znači snositi odgovornost za iznošenje istine ako ta istina nekog drugog uvrijedi? Zar ta istina može biti mijenjanja? Napišem sad da je 3+7=10. Ali netko me optuži da nije! I kaj sad? Maknem tvrdnju jer nekom ne odgovara a ne dokaže da je 3+7=11 ili tak nešto? Ok, mogu poboljšati takvu tvrdnju i reći da vrijedi u dekadskom sustavu (možda netko radi oktalno pa mu je 3+7=12 ili heksadekadski pa mu je 3+7=A… ali…). (Primio sam od jednog gospodina čiju sam tvrtku, nakon detaljne provjere u Ministarstvu, HGK i drugdje, optužio za prodaju magle, neku vrstu prijetnje, spominjanje odvjetnika X, Y, Z… medijski eksponiranih, kao njegovih prijatelja itd.itd. Kad sam maknuo tu optužbu, opet zove i opet napada i traži da ja (?!) maknem upozorenje s HGK i drugih poslovnih portala?! Pa niti sam ja to upozorenje stavio, niti ništa… a činjenica je da je hrpa ljudi i institucija firmu provjerilo i dokazalo da radi upravo ono za što sam ga optužio… i da su samostalno, temeljem moje, ali i niza drugih prijava, te temeljem provjere, objavili te informacije.) Svašta. Valjda trebamo svi biti ovce za šišanje…

I tako, stavljam danas (hm, već je skoro sutra – ponoć!?) nove cijene na net i skužim kako brzo vrijeme leti a koliko stvari ostavljam i zaboravim. Btw, nove cijene za IB.TAHO su dostupne na http://tahograf.inter-biz.hr/cijene.htm