Arhiva

Archive for Rujan 2013.

Prijevoz putnika – naši sustavi: eKarte, mKarte, iKarte…

30 rujna, 2013 Komentiraj

Naši specijalizirani sustavi namijenjeni tvrtkama koje se bave organiziranim linijskim prijevozom putnika (npr. autobusne tvrtke, naš glavni partner, FILS d.o.o. iz Pulehttp://www.fils.hr) u pogonu i produkciji su već godinama… Dio sustava je direktno povezan sa uredskim sustavom, AUTOBUSER (http://autobusi.inter-biz.hr).

eKarte (ili e-Karte)

Sustav distribuirane agencijske prodaje autobusnih karata eKarte – razvijeno i upogonjeno još 2009. godine, do danas napravljen niz modifikacija i nadogradnji, integracija sa web prodajom autobusnih karata (iKarte) itd. Aktualni logo i par primjera korisničkog sučelja:

eKarte e-Karte

eKarte o programu

popunjenost autobusa eKarte

Pregled popunjenost autobusa na datum…

podaci o autobusnoj karti

Detalji o konkretnoj autobusnoj karti (u ovom slučaju web karta generirana podsustavom iKarte)

mKarte (m-Karte)

Sustav mobilne prodaje karata za autobusne karte i taxi prijevoz. Obzirom da usluga taxi prijevoza ulazi u sustav fiskalizacije, za “taxi dio” sustava mKarte razvijen i fiskalizacijski modul. Primarno mKarte su razvijene za platformu Windows Mobile, dok se trenutno radi na kompletnom prijenos na Android platformu (zasad na Androidu samo taxi naplata računa).

Sustav mKarte je integriran i povezan sa sustavom AUTOBUSER, koji se koristi u tvrtki kao backoffice rješenje – za definiranje putnih radnih listova i svih ostalih evidencija vezanih uz transport putnika.

Karte se ispisuju na mobilne POS pisače koji su (u pravilu) Bluetooth standardom povezani sa mobilnim uređajima – dosad smo u praksi koristili Citizen CMP-10, Citizen CMP-20 i Bixolon mobilne pisače (SPP-200II).

Obje varijante mobilnih aplikacija posjeduju i neke specifične mogućnosti koje se u prvim verzijama nisu pojavljivale – npr. jednostavnu mogućnost izrade i generiranje R1 računa za karte – s mogućnošću unosa podataka o tvrtki itd.

Autobusi prijevoz – izrada i ispis prijevoznih karata

Prvobitna, i glavna, namjena mobilnih aplikacija korištenih na terminalima (IPAQ 214, razna druga Windows Mobile rješenja) bila je izrada autobusnih karata u autobusima – zamjena za tadašnju mehaničku

Taxi prijevoz – izrada i fiskalizacija računa

Prva verzija sustava mKarte uključivala je samo izradu autobusnih karata. Kasnije je, na zahtjev korisnika, dodana mogućnost naplate tj. izrade računa za taxi usluge (također na Windows Mobile platformi). Tijekom 2013., obzirom da je taxi usluga ušla u popis usluga na koje se odnosi obveza korištenja fiskalnih blagajni, napravljena je nova verzija mKarte mobilne aplikacije, za Android platformu, koja je omogućila fiskalizaciju i izdavanje fiskaliziranih računa za taxi usluge.

Fiskalizacija Taxi Inter-biz

Fiskalizirani račun za taxi uslugu – pregled osnovnih informacija prije ispisa

Obje verzije mKarte aplikacije u potpunosti su usklađene i povezane sa AUTOBUSER uredskim sustavom, te omogućavaju automatizirano povezivanje ostvarenih naplata i izrađenih računa sa konkretnim putnim radnim listovima i ostalom dokumentacijom.

Autobusni prijevoz – izrada mjesečnih karata u autobusu

Najnovija mogućnost koja je dodana u aplikaciju za mobilnu prodaju karata jest generiranje i ispis mjesečnih karata za korisnike te usluge! Osim “obične” prodaje mjesečnih karata, sustav je integriran sa modulom AUTOBUSER_MjesecneKarte i omogućava djelomičnu naplatu usluge samim korisnicima, te obračun ostalih troškova vezano uz subvencionirani prijevoz (npr. naplata određenog postotka općini, županiji ili drugim pravnim osobama).

Mjesečne Karte mKarte eKarte

Mjesečne karte – desktop admin aplikacija

mkarte mjesečna karta pregled desktop

Mjesečna karta prodana u autobusu – pregled na računalu nakon sinkronizacije

Aplikacija koja podržava izradu mjesečnih karata i dalje je na Windows Mobile platformi – u nastavku je primjer korisničkog sučelja – među ostalim omogućena je identifikacija korisnika (fotografija, osnovni podaci) preko uređaja (vizualno), a osim toga sve korisnike se obvezuje da kartama prilože i identifikacijsku karticu koju sustav izdaje u uredu (plastificirana ID kartica sa fotografijom, barkodom i drugim bitnim podacima) – kartice se izdaju na početku “sezone” – npr. školska godina i slično, ili pak pri unosu korisnika u sustav (unos u sustav se obavlja u uredu, obzirom da se za mjesečne karte traži i dodatna dokumentacija).

winmobile info o karti

Informacija o korisniku i zadnjoj karti – mobilni uređaj

 

iKarte (i-Karte)

Relativno noviji sustav – postavljen tek u 2013., no razvijan još 2011/2012. Sustav za prodaju autobusnih karata i shuttlebus karata (shuttle aerodrom Pula) preko weba – putnici direktno kupuju karte, dobivaju ih u PDF obliku i donose sa sobom na autobus… Prava uspješnica tijekom  turističke sezone!

Za naše glavne partnere, tvrtku FILS d.o.o., web prodaja dostupna na http://prodaja.fils.hr – prodaja za shuttle bus, linije Pula – Zagreb, Vodnjan, Ljubljana, Sarajevo, Beograd, Venezia…

iKarte - web prodaja autobusnih karata i shuttlebus

iKarte – web prodaja autobusnih karata i shuttlebus

iKarte - web prodaja - izbor i rezervacija sjedala u autobusu

iKarte – web prodaja – izbor i rezervacija sjedala u autobusu

Sučelje možda nije najbolje jer nam dizajn nije glavna preokupacija, no pretraga karata, kupnja… sve je riješeno.

Shuttle Bus – posebni režim prijevoza i specifični način rada

Za razliku od standardnih linija na kojima nema promjena u režimu rada – svaki dan, ili određeni dani u tjednu, isto vrijeme polaska za određenu liniju, kod Shuttle Bus-a, a i u nekim drugim slučajevima, moguće je da se vožnja obavlja više puta dnevno, bez nekih posebnih pravila (ovisno o potrebi i broju kupaca karata), te bez rezervacije konkretnih sjedala.

Kod ShuttleBusa u internet trgovini je moguće grupna kupnja do 5 karata odjednom, bez izbora mjesta u autobusu – dakle, nema rezervacije mjesta već se kupcima osigurava mjesto, ali ne i konkretno sjedalo.

Zaključak

Iako svi spomenuti sustavi nisu u potpunosti međusobno povezani, visoka razina integracije sustava mKarte sa uredskim sustavom AUTOBUSER olakšava vođenje evidencije poslovanja u segmentu prijevoza putnika.

Sustavi eKarte i iKarte također su međusobno povezani, no ne postoji veza prema uredskom sustavu AUTOBUSER. Iako nije nužno (obzirom da su svi ciljevi realizirani), u budućnosti je moguće provesti postupak integracije sa sustavom AUTOBUSER – na taj način će se svi modeli i kanali prodaje automatski povezati sa radnim listovima i drugim dokumentima.

Obzirom da nam je glavna djelatnost razvoj programskih rješenja i planiranje sustava koji tvrtkama mogu pomoći u optimizaciji poslovanja, za sve naručitelje osiguravamo prilagođavanje rješenja njihovim potrebama… Za ostale detalje kontaktirajte nas e-mailom ili telefonski.

Principi poslovanja hrvatskih tvrtki – Protis d.o.o.

29 rujna, 2013 Komentiraj

Najviše volim kad netko oglašava neki proizvod, ponudi dobru cijenu i “uhvati” kupca. Tipično dovođenje kupca u zabludu, iznošenje neistine vezano uz specifikaciju proizvoda.

No, kad se isporuči proizvod ispadne da bar nešto nije dio onog što je oglašeno, a eto u ovoj situaciji naprosto ispada da dodatak koji je tako lijepo reklamiran i zabilježen u ponudi/predračunu, ali i računu, nakon uplate i dostave uređeja – ne postoji, nije dio paketa… Nakon početne razmjene e-mailova, komunikacija isključena – nema rješenja, nisu oni krivi nego njihovi dobavljači itd.

Jasno je da konkretna tvrtka, Protis d.o.o. samo “diler”, preprodavač, trgovina. Jasno je da očito zbog većih količina koje prodaju (a kao posljedica popularnih cijena) imaju dobre rabate i mogu ponuditi stvari nešto povoljnije od ostalih. No, da li ih to opravdava u slučaju potpunih pogrešaka u specifikacijama ili, u ovom slučaju, navođenju dodatka kupljenom uređaju, koji se ne isporučuje?!

Na slici primjer ponude/predračuna, posebno je zaokružen kritičan dio – network adapter za brzi skener dokumenata Canon DR-C125.

pogrešna specifikacija proizvoda na ponudi, kasnije i na računu - izostanak dodatka koji se ničim ne opravdava...

pogrešna specifikacija proizvoda na ponudi, kasnije i na računu – izostanak dodatka koji se ničim ne opravdava…

O čemu se konkretno radi?

Za potrebe testiranja softvera (a i druge potrebe vezane uz poslovanje tvrtke) za evidenciju radnih aktivnosti vozača (http://tahograf.inter-biz.hr) odlučeno je o kupnji Canonovog brzog skenera dokumenata – model DR C125. Kasnije se ispostavilo da skoro super (ne savršeno i bez problema, ali jako dobro).

Krenulo se u traženje ponuda. Druge tvrtke, distributeri opreme (npr. Microline) ponudile su nam cijene nešto niže od Protis-a, no Protis eksplicitno u ponudi (a i postoji pisani trag e-mail komunikacije PRIJE KUPNJE u kojoj provjeravam o čemu se konkretno radi) navodi da osim uređaja u paketu dolazi i mrežni adapter (naznačeno na slici – + network adapter). Kako se to činilo kao korisna mogućnost – mogućnost mrežnog skeniranja dokumenata?! – odlučeno je da se kupnja obavi u tvrtki Protis.

Nakon uplate, u dogovorenom roku, bez ikakvih problema, roba je dostavljena Overseasom (ako se ne varam). Preuzimam robu, otvaram kutiju, provjeravam račun… Na računu identične stavke kao u predračunu (dakle, navodi se da je kupljen uređaj sa mrežnim dodatkom). No, u kutiji nema tog mrežnog dijela?!

Šaljem e-mail u Protis da provjerim da li je uređaj možda odvojeno slan, da možda u Overseasu nisu zaboravili isporučiti itd. No, ispad da je sve ok, te da uz uređaj mrežni adapter NE DOLAZI. Iako piše na ponudi a i na računu?!? Pitam se tko je tu lud, tražim rješenje… Protis ga ne nudi, nema na skladištu, kao već dugo ne dolazi u paketu… (Ne bih se nimalo uzrujavao da prije kupnje nisam provjerio i pitao o čemu se konkretno radi, što mrežni adapter omogućava… i da nisam upravo zbog tog adaptera odabrao njihovu, nešto nepovoljniju ponudu od, na primjer, Microlineove – koji mi, kao stalnom kupcu nudi i dodatne pogodnosti, jeftiniju dostavu itd.).

Dakle, smatram, te me nitko ne može uvjeriti u suprotno, da je tvrtka Protis d.o.o. ovim nekorektnim postupkom dovela obrt Inter-biz i mene kao vlasnika u zabludu, te u konačnici isporučila opremu s nedostatkom, odnosno opremu koju nismo kupili i avansno platili, već samo dio te opreme!

Nakon što sam ih upozorio da ću uređaj zapakirati i vratiti im, zatražiti povrat plaćene trošarine i povrat uplaćenog iznosa, iz Protisa više ni riječi ni odgovora na e-mailove. Zato, kao što sam im uostalom najavio, ovim putem (nije prvi put, već sam par puta pokušao upozoriti ljude na neke druge tvrtke ili pojedince koji nepošteno i nekorektno posluju) želim dati javnosti na znanje što mogu očekivati u našem okruženju..

Od tad opet biram ne nužno najjeftinije ili najbolje reklamirane ponude već se orijentiram prema provjerenim tvrtkama od kojih nabavljamo opremu. Npr. u Varaždinu, ZIT d.o.o. (uvijek sve ok, na vrijeme, s odgodom plaćanja, cijene u rangu najpovoljnijih zagrebačkih), u Zagrebu Microline… Zasad su mi to primjeri vrlo korektnih tvrtki (bilo je i nekih problema, reklamacija opreme, ali sve uvijek riješeno bez ikakvih problema!). AKo nešto kupujete, vidite prvo kod njih.

Dobar gazda iz Centra Kovačić

10 rujna, 2013 Komentiraj

Stavljam danas neke nove cijene s popustom na net i ošine me, skoro sruši, datum. Već je deveti mjesec! Sredina skoro!

Od toliko stvari koje sam planirao staviti na ovaj blog, vidim da sam preskočio objavu finalne vijesti vezano uz sudski proces u kojem me tvrtka Centar Kovačić tužila za klevetu – jer sam na ovom mjestu objavio da su mi dužni neke novce za odrađenu uslugu razvoja programskog sustava koji na kraju nikad nije zaživio. Sve neke kratke najave i planovi – veći dio realiziran, manji dio još ne. Naplata uredna, neplatiša nema. Treba polako zaključivati godinu (kad već vrijeme tako leti), planirati troškove i naći način kako obrtnički posao uz nesamostalni rad bar malo napraviti profitabilnim. Kad pomislim koliko novca ode na doprinose (od onih HOK-u, o čemu po novinama svašta čitam i zgražam se – uglavnom stvari koje odavno tvrdim, ali koje ljudi i obrtnici valjda nisu osjećali sve dok ih nije stisla kriza, preko mirovinskog, zdravstvenog – a staž obrtnika mi se naravno ne računa itd.), porez, prireze… Koliko ima smisla sve skupa? Osim onog osnovnog veselja kad netko prepozna (vidi kod drugih, čuje) moj softver kao pravo rješenje za svoje potrebe, pa onog drugog vala veselja kad se to i naplati… ostaje samo pozitivan osjećaj zbog zadovoljstva korisnika. Imam kupce i korisnike softvera koji rade godinama i uopće se ne javljaju – onda, odjednom, kad ih već i zaboravim (a isto tako, negdje i zametnem zadnju verziju programa) evo ih sa nekom željom za nadogradnjom. To je super – godinama koriste bez da se jave (sumnjičava, kakav sam u zadnje vrijeme, uvijek pomišljam “ah, vjerojatno više ni ne koriste” – ali, srećom, stvarnost me razuvjeri).

Uglavnom, opet sam predaleko odskočio od naslova i teme.

Podsjećam – sudski proces je započet tamo negdje u prvom kvartalu, bilo je par ročišta… Sad iz prve ruke imam i spoznaje (ili je samo takav dojam) o besmislenom trošenju vremena sudaca, odvjetnika, okrivljenika, tužitelja… Na prvo ročište dođem pripremljen, podijelim kopije materijala svima (e-mail komunikacija, prihvaćena ponuda, predračun poslan prije naplate, potvrda da je sve ok i onda bum… ništa od naplate jer nisam priložio (računovodstvu?!) razvojnu dokumentaciju), ispričam svoje viđenje priče, ispričam istinu što se događalo… Gazda se ne slaže, iako nije sudjelovao u procesu razvoja… Na drugom ročištu dolazi svjedok, kolega iz Centra Kovačić koji zna o čemu se radilo i koji je sudjelovao u razvoju… Kao svjedok čeka ispred sudnice sat vremena i na kraju ga ni ne pozovu. A od mene traže da opet sve ispričam jer kao na prvoj raspravi nije ušlo u zapisnik?! Valjda je to neka standardna procedura, formalnosti na koje realni ljudi nisu naviknuti niti ih smatraju razumnim. I tako nakon drugog ročišta ostanem u nekom čudljivom stanju – što je novo? Jel to kopija prvog (bez gazde, sa svjedokom kojeg nisu ni saslušali)? Nova ideja tužiteljevog odvjetnika – haj’mo napraviti vještačenje softvera?! Pa dalje… hajmo pozvat nekog s FOI-a da vještači?! A ja pucam od smijeha – pa hajmo onda pozvat nekog s FER-a, pa nekog s FSB-a, pa možemo i nekog iz Splita… No, (problem očito nije jasan ni sucu ni odvjetniku) što će vještačit? Isporučeni softver koji je ionako vremenski limitiran i, srećom, blokiran zbog neplaćanja, ili možda moj izvorni kod?! Zašto da ja ikome ustupim izvorni kod ako za cijeli posao nije plaćena ni lipa? Zašto vještačenje ako nemamo nijedan dokaz o nezadovoljstvu kupca? Zašto kupac neplaćanje nije obrazložio nefunkcionalnošću softvera ili nečim sličnim?

Uglavnom, postalo je sasvim jasno da će se priča odužiti… Otići u smjerove koje bi bilo super doživjeti. Ali, tko za to ima vremena?! Zar moram svakih mjesec dana potrošiti par sati na sud i dozvoliti da mi sustav i dalje pada u očima?

Neki osobni razlozi su me naveli (sad možda malo i žalim) da jednostavno taj problematični tekst koji je toliko uvrijedio vlasnika/direktora tvrtke Centar Kovačić uklonim s bloga. To je bilo negdje u svibnju. Prije trećeg (mislim) ročišta. Ili bolje rečeno, tjedan ili koliko nakon drugog ročišta. Ne sjećam se više.

Neposredno pred sljedeće ročište, bez da me itko kontaktirao, tvrtka Centar Kovačić povlači tužbu. Tjedan-dva kasnije dolazi mi rješenje o ukidanju tužbe ili kak se već to formalno naziva (nemam sad tu kraj sebe, možda bi mogao skenirati pa stavit na net). Pa eto, ovaj post je na neki način zahvala dobrom gazdi iz Centra Kovačić što je povukao tužbu prije nego smo krenuli vještačiti neplaćeni softver, srećom nefunkcionalan zbog isteka svih rokova naplate. Doduše, ne znamo što bi bilo kad bi bilo, da li bi se sudac odlučio na nešto takvo itd.

No, iz cijele priče naučio sam nešto novo – borba za neko osnovno pravo (kao npr. pravo naplate odrađenog posla) moguća je jedino ako čovjek ima ili višak vremena (pa može bez problema provoditi vrijeme na sudu i uživati u tome) ili višak novca (pa može bez problema platiti odvjetnika da provodi vrijeme na sudu i “uživa” u tome).

Druga stvar koju sam naučio – nije lako biti niti sudac niti odvjetnik. Osim ako uspiješ isključiti razum, logiku, pa i osjećaje.

I treće, ili nulto… Koliko god čovjek uvjeren u istinitost tvrdnji koje iznosi (na webu, blogu na primjer) za njih mora snositi i neku odgovornost. To mi je logično. No, što uopće znači snositi odgovornost za iznošenje istine ako ta istina nekog drugog uvrijedi? Zar ta istina može biti mijenjanja? Napišem sad da je 3+7=10. Ali netko me optuži da nije! I kaj sad? Maknem tvrdnju jer nekom ne odgovara a ne dokaže da je 3+7=11 ili tak nešto? Ok, mogu poboljšati takvu tvrdnju i reći da vrijedi u dekadskom sustavu (možda netko radi oktalno pa mu je 3+7=12 ili heksadekadski pa mu je 3+7=A… ali…). (Primio sam od jednog gospodina čiju sam tvrtku, nakon detaljne provjere u Ministarstvu, HGK i drugdje, optužio za prodaju magle, neku vrstu prijetnje, spominjanje odvjetnika X, Y, Z… medijski eksponiranih, kao njegovih prijatelja itd.itd. Kad sam maknuo tu optužbu, opet zove i opet napada i traži da ja (?!) maknem upozorenje s HGK i drugih poslovnih portala?! Pa niti sam ja to upozorenje stavio, niti ništa… a činjenica je da je hrpa ljudi i institucija firmu provjerilo i dokazalo da radi upravo ono za što sam ga optužio… i da su samostalno, temeljem moje, ali i niza drugih prijava, te temeljem provjere, objavili te informacije.) Svašta. Valjda trebamo svi biti ovce za šišanje…

I tako, stavljam danas (hm, već je skoro sutra – ponoć!?) nove cijene na net i skužim kako brzo vrijeme leti a koliko stvari ostavljam i zaboravim. Btw, nove cijene za IB.TAHO su dostupne na http://tahograf.inter-biz.hr/cijene.htm 

%d blogeri kao ovaj: