Arhiva

Archive for Travanj 2013.

Ideja – novi način licenciranja nekog od softvera

27 travnja, 2013 Komentiraj

Ovih dana intenzivno promišljam da u budućnosti neka od programskih rješenja koja količinom podataka premašuju sva očekivanja licenciram na malo drugačiji način.

Dosad, sav softver u ponudi je isključivo prodavan uz jednokratnu naplatu i trajno licenciranje (tipa – kupi i vozi – jednom platiš koristiš cijeli život).

Sad razmišljam o sljedećem – softver tipa FITKO (http://fitko.inter-biz.hr) ili drugi programi koji u sebi uključuju fakturiranje i to potencijalno velikom broju korisnika licencirati tako da se jednokratno plaća neka niska naknada, ali uz potpis ugovora i godišnju ili polugodišnju naplatu na bazi broja stavki (broj računa, na primjer) realiziranih u razdoblju. U tom slučaju, korisnici koji ni ne koriste program, nemaju nikakve troškove, dok oni kojima softver pomaže u svakodnevnom poslovanju i podiže njihovu efikasnost plaćaju određene “tantijeme”, koji su opet u odnosu na ostvarene prihode minimalni.

Na primjer, polugodišnja naplata 1-2 kn+ PDV po izdanom računu, autobusnoj karti i slično (uz neki limit, npr. neplaćanje za račune manje od 10 kuna i slično).

Recimo na primjeru fitnessa, ako je članarina ili neka druga naplaćena usluga 100-200-300kn, vjerojatno korisniku softvera neće biti problem od toga se odreći par kuna?

No, imam dvojbe. Ne volim taj princip kojeg olako mogu nazvati parazitiranjem. Oduvijek sam na tako nešto bio alergičan, a sad i sam razmišljam o nečem sličnom.

Uglavnom, nešto za razmišljanje do ljeta… Za neke druge korake sad nemam vremena jer paralelno radim na par projekata koji su u finalnim fazama…

Pauza, novosti, svašta nešto. Razvoj. Sud. Mirakul.

10 travnja, 2013 Komentiraj

Naporno razdoblje – razvojno, vremenski, osobno, svakako…

Danas ludnica, detektirana pogreška u fiskalnom modulu našeg sustava FITKO (http://fitko.inter-biz.hr) – referencama najjače rješenje za evidenciju članova u sportskim klubovima, teretanama, fitness centrima… Nevjerojatno da sam tolko mogao pogriješiti, srećom da je detektirano i nađen uzrok (JIR, ZKI, prijave su ok, ali se fiskalne oznake računa zeznule nakon prijave računa koji nisu od prve prošli – srećom postoji i interno označavanje u sustavu, pa je sve lako raspetljati – moram pripremiti izjave za sve korisnike kojima preuzimam odgovornost u smislu pogreške ukoliko bude problema s poreznom – financijski sve ok, ali oznake mogu zbuniti).

Sreća u nesreći je ta da je uz ispravljanje te pogreške (doslovce dvije linije koda + neke dodatne mogućnosti ukoliko se detektira da je u konkretnom fitnessu uopće došlo do spomenute pogreške) dodano još par šminkerskih stvari i pomoćnih funkcija – unaprijeđen univerzalni pretraživač za brzo pretraživanje članova i računa, omogućeno proizvoljno definiranje i pozicioniranje kolona u tablicama mjesečne i dnevne evidencije računa, snimanje/pamćenje statusa, dodatne mogućnosti za administratore fiskalne blagajne…

To je došlo ko grom iz vedra neba 😦

Ostalo – autobusni prijevoznici i razvoj Android aplikacija za taxi (uključujući fiskalizaciju), konačno pokretanje web prodaje autobusnih karata, jedan pomoćni poslovni alat za manju tvrtku za prodaju tekstila, upiti za softver za tahografe…

Sudski proces – obećao sam si da neću spominjati, ali ne mogu se suzdržati. Kao znak dobre volje, ponukan nekim tužnim događajima koji takve nebuloze učine nebitnim i suvišnim, prije nekog vremena maknuo “sporni tekst” za koji me tvrtka Centar Kovačić tuži za klevetu. Nisam smio, njihovo mišljenje, objaviti da mi nisu platili neke odrađene usluge, tvrde da su oklevetani itd. Nadam se da su dokazi (nepobitni, objektivni, papirnati…) dovoljni da me se oslobodi i dokaže istinitost svih mojih tvrdnji. Dosad dva “ročišta”, pokušaji utvrđivanja nekih činjenica pred sucem… slijedi još jedno u svibnju, pa tko zna do kad ćemo se tamo nalaziti i trošiti svoje i tuđe vrijeme. I tako, “klevetnik” – napraviš nešto, odradiš, dogovoriš sve… ne dobiješ plaćeno, objaviš… Očekujem nastavak, proces se neminovno (ne znam doduše kojom logikom) širi.

Al’ valjda je to tako, istina je nezgodna stvar. Ako se iznosi u javnosti.

“Prijetio” vlasnik te tvrtke u neslužbenom razgovoru pred sucem da će zakupiti stranicu u Večernjaku pa stavit naslov “Matija Mikac, nesposobni programer”. Heh, koje li ironije, danas se i sam proglasih takvim obzirom na prvu stavku ovog zapisa… No, kad objektivno postavim stvari, vidim da imamo par zeznutih računa (ponavljam, ne financijski, već oznakama) a u evidenciji centra koji je prijavio kvar, u bazi koju koriste od prvog dana i koja danas radi više-manje isto (neznatno usporenje kod složenijih pretraga) preko 120.000 računa (stodvadeset tisuća!). Pa se onda sam sebi, kao nesposobnom programeru, čudim da me brine “kap u moru” i da me želudac muči a prsti vuku da u istoj sekundi radim korekcije i reagiram prije nego ujutro krenu dalje s radom u fitnessu….

Neovisno o svemu, sve su ovo nebitne stvari. Svima želim da dožive bar na tren divotu (Gibonnijevog) Mirakula i da netko im uđe pod kožu, zauvijek. U dobrom, pravom, jedinom pravom smislu.

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: